BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica

aforizam, satira, poezija, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, priča, zenica, poezija, kritika, aforizam satira, zenica, poezija, aforizam, satira, zenica, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, satira, kritika, priča, poezi

01.01.2010.

Ono što nikome ne mogu ispričati

Tri pletene stolice

 

Stigao sam zbunjen na ovo mjesto

Sa njih dvoje isto tako zbunjenih

Kao što to obično biva sa onima koji nešto traže

 

Ona je sanjala samo ono što se ne može ispričati

      Vuka sa šeširom

               zečića u baletankama

                      zmiju

 

On nije sanjao ništa on je skupljao mirise

Sa dugom puškom na ramenu

Viđali su ga kako leži ispod vode

Ličeći na brod otvorenih očiju

Svaki put je pažljivo slagao odijelo na obali

Protezao se na suncu a zatim ronio

Kroz plitak drvored mirisa

Pred sumrak bi počinjao da gradi kuću

Uvijek sličnu nečijoj samoći

 

Kuću u koju nikad nismo došli

      sa korpom punom hrane

             sa tri pletene stolice

                    i dušekom

Na kome bi ona sanjala samo ono

Što se nikome ne može ispričati

 

01.01.2010.

Okrečeno nebo


 

Soba sa okrečenim nebom

 

U mojoj najdražoj sobi uvijek je oblačno

A i kada nije sa svježe okrečenog neba

Lepršaju korisne i pitke slike

 

U mojoj najdražoj sobi uvijek sniježi

A i kad otopli tepih je pun cvijeća

Koje tako intenzivno miriše

Da mrak počinje svjetlucati

 

U mojoj najdražoj sobi opada lišće

Sa generalske uniforme okačene o nebo

A i kad je bila na mome ocu

Bila je poprskana zemljom i krvlju

01.01.2010.

Drevna istina

                                                Povratak prvom imenu

 

 

                                               Već je drevna istina

                                               Kako se Buda sjetio

                                               Jedne slike iz djetinjstva

                                               Kada je dječijom savitljivošću

                                               Pokušao svoju malu nogu

                                               Ugurati sebi u usta

 

                                               Poslije toliko vremena

                                               Shvata kako je teško

                                               Objasniti put ka istini

 

                                               I on koji vidi i koji zna

                                               Odlučuje da se vrati

                                               Apokrifnom ćutanju

                                               Koje mu je oduvijek

                                               Bilo prvo ime

                                              

                                                 

                                              

01.01.2010.

Zvijeri...

                               Kao što zvijeri vole

 

                               Sustiže me ono čemu sam dugo izmicao

                                       Ono što usporava otkucaje srca

                                       Onaj umirući zvuk potpetica na stubištu

                                      

                                       Lovi me pogled mladog jesenjeg svijetla

                                       Prati nerazgovijetan let iznad krova

                                      

                                       I tu počinje da se račva ovaj čovjek

                                       Oklevetan pacov sa ove strane kože

 

                                       Nečujan podmukao utvaran

                                       Kao kuća sa jednim prozorom

 

                                       Za koji se držim samo kandžama

                                       Da me ne proguta mutav pločnik

 

                                       Da me bivši prijatelji ne posade

                                       U parku punom sjenki

 

                                       Da psi imaju gdje pišati

                                       Da sjekira može do moje kože

 

                                       Pa da te volim kao što zvijeri vole

                                       I ako ti se svidi pali anđeo

 

                                       Zatvori oči lizni moj rukopis

                                       Okreni se zidu i ćuti konačno

 

                                                                              

01.01.2010.

Južno od jezika

Katastrofa


Sjajno govori francuski i ruski

Dok se zakopava duboko u tebe

I što se magla više spušta

Njene su riječi blagotvornije

Trudna je svako popodne

I zastrašujuće lijepa

 

Kada joj krv padne na oči

Postane sasvim jasno

Zašto je rođena na osmom spratu

Odakle lepršaju najljepše samoubice

 

I ni dan ni noć je ne mogu

Potpuno ogoliti

Kruta je nabujala je i još je

Vrijeme života i vrijeme smrti

Hiljadama kilometara južno

Od svakog poznatog jezika

 

Visoka je i tanka i obazriva

Dok šeta simsom ogrnuta

Tvojim čudnim licem

01.01.2010.

dva pisma

 

Između dva pisma

 

 

Istovremeno dok slijedi poštara

Sunce je iza njegovih leđa

Pojelo pola ulice

A ona druga polovina gleda ga

Četvrtastim okom

 

Jednoj mladoj ženi u kuhinji

Rastu kruh i stomak

Neko je sunčevim makazama

Podšišao brda

Neko drhti u praznoj kući

Pored prazne čaše

Jedna lijepa ruka miluje ruže

Sa tamnim podočnjacima

Nečiji umoran dah

Prevrće listove u biblioteci...

 

Pjesnik oblači uniformu,

Stavlja kapu

Raznosi ljubavna pisma

Između dva

Jastuka.

BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

BOJAN BOGDANOVIĆ
Rođen 1951. godine u Požegi.

Satiru, prozu, poeziju i književnu kritiku objavljuje u "Našoj riječi", "Koracima","Međaju", "Povelji", "Trnu", "Artu032", "Žikišonu" "Mogućnostima", "Motrištima", "Ostenu","Bosanskoj vili", "Životu", "Mostu", "Licima", "Jutarnjim novinama", Ježu" "Oslobođenju", "Nosorogu"," "Glasu", "Politici", "Slobodnoj Dalmaciji", makedonskim "Razgledima", "Etni", "Diwanu", "Poljima", "Književnom pregledu","Ostra-gehege" iz Drezdena...
Zastupljen u enciklopedijama i antologijama.

Nagrade:

- "Slovo Gorčina", Mak Dizdar, za poetski rukopis,
- za najbolje književno djelo u Ze-Do kantonu,
- za najbolju priču lista "Naša Riječ",
- za seriju aforizama na festivalu humora i satire "Čivijada" u Šapcu...
- U izboru časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem 2009. godine
- "Pozlaćeni aforizam" u Mrkonjić-Gradu,1. 4.2010.
- 1.04.2010. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 2010. u anketi časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem BiH,
- 2010. g. od Udruženje pisaca Srbije, Fond "Radoje Domanović", nagrada "Ekselencija satire"
- 30.03.2012. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 10.04.2012. "Srebrni aforizam", "Najizazovniji aforizam", "Najduhovitiji epigram", u Mrkonjić gradu

Objavio je knjige poezije "Vajar u kući", "Večera sa varvarima", "O precima i kućama" i četiri knjige aforizama: "Kolaž demokratije", "Provjetravanje srca", "Bogovi i batine" i "Verbarium cvijećki".

Član je Društva pisaca BiH, beogradskog aforističarskog kruga "BAK" i urednik u časopisu "Bosanska vila".


Moji prijatelji:
Zenicablog
Književnost.org
Nosorog.rs.sr
Etna-prvi elektronski časopis
Žikišon/blog za satiru
montenegrina.net
vasiltolevski.com.mk
jez.rs/cir/jezevci
jovonikolic.webs.com/
cotric.com
scribd.com/collections/3665031/Bosanska-vila

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
61470

Powered by Blogger.ba