BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica

aforizam, satira, poezija, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, priča, zenica, poezija, kritika, aforizam satira, zenica, poezija, aforizam, satira, zenica, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, satira, kritika, priča, poezi

21.01.2010.

Anacionalni kontejneri

 

 

Narod postavlja glupa pitanja a Premijer odgovarajuće ministre.

 

 

Vlada se poziva na svoj obraz. Znači, opet idu đonom.

 

 

Dubinu penzionerskih problema vlada će riješiti ugradnjom

ljestvi u kontejnere.

 

 

Ko kaže da je Predsjednik lopov? Moraćemo ga ubaciti

u program zaštite svjedoka.

 

 

Policija je čula da lopovi rade ispod žita i u tom smislu

će i ubuduće mlatiti praznu slamu.

 

 

Tipičnog penzionera je teško izvući, pošto je u kontejneru

vrijeme ručka.

 

 

Naučno-istraživačka ekspedicija otkrila je u neispitanim dijelovima Skupštine

tragove brojnih rodovskih zajednica.

 

 

Penzioneri zahtjevaju postavljanje anacionalnih kontejnera.

 

 

Kad u Bosni predstavnik jednog naroda postavi kamen temeljac,

oni drugi odmah pošalju ekipu za deminiranje.

 

 

Za istinu su potrebna kompletna muda, za laž – samo jedno Jajce.

 

 

Svijet hoće da nam natovari genocid na leđa. E pa s te strane smo čisti.

 

 

Za razliku od Homera, bosanski slijepci su stvorili Trojnu.

 

 

Predlažem osnivanje komisije za traženje nestalih

obraza u Skupštini.

 

 

Postali smo nebeski narod jer smo mnogo lagani.

 

 

Prvo su oni zapalili naše selo, a onda smo mi otišli njima

u uzvratnu i radnu posjetu.

 

 

Bog čuva Srbe, sve do ekstradicije.

 

 

Ako vam djeca plaču u snu, provjerite čiji je to san.

 

 

Demokratija se u Bosni prenosi s koljena na koljeno,

lou – kikom.

 

 

Zahvaljujući  šačici bundžija, vidi se

koliko su to sitni ljudi.

 

 

Policija je upotrijebila silu? Pa to je bilo protiv pameti!

 

 

Moga predstavnika u Skupštini baš osjećam kao svoga.

Naročito kad se digne.

 

 

Iako krupno seru, Vojvođani traže stolicu

i od Evrope.

 

 

Nije znao gdje je šupalj, pa su ga plombirali.

 

 

Pedeset godina smo živjeli u slozi i ljubavi, a onda je

đavo odnio šalu.

 

 

Kad sam napravio kuću uz Skuštinu, rekoše mi da to

graniči sa glupošću.

 

 

Moraću da povijem leđa, jer ja sam satiričar od nerva išijalgikusa.

 

18.01.2010.

Natezanje demokratije

 

Bosansko predsjedništvo je jedno tijelo sa tri duše.

Stvarno rijedak slučaj šizofrenije.

 

 

Za penzionere uglavnom nema zime. A o ljetu i proljeću

da i ne govorim.

 

 

Gorile čuvaju Skupštinu  kao da će im mandat

vječno trajati.

 

 

Svaka Premijerova riječ snažno odjekuje.

Kao što je to i normalno u provaliji.

 

 

Ubica se ispovijedio. Bila je to pobjeda uha nad materijom.

 

 

Crkva je otkucala pet. Ostali se, na sreću, nisu ispovijedili.

 

 

Stalo nam je do istine. Taman dotle su nam zavukli.

 

 

Sve je bilo drukčije prije rata. Tačnije rečeno -  sve je bilo!

 

 

Odnos penzionera prema prirodi je sve bolji.

Danas su odnijeli petoricu.

 

 

Bosanska kola su ostala bez goriva, jer svako ističe svoje.

 

 

Postaviti glupo pitanje u Skupštini, znači postaviti stvari

na svoje mjesto.

 

 

Pošto smo u slijepoj ulici, logično je da je i pljačka neviđena.

 

 

Neprijatelj nikad ne spava? Onda je Skupština puna naših prijatelja.

 

 

Radovan je u zatvoru i radikali moraju birati novog lidera.

Nema drugog boga!

 

 

Bosanska kola jesu krenula nizbrdo, ali nam je bar prolazno vrijeme

sve bolje.

 

 

Istorija demokratije u Bosni je kratka, ali može da se nategne.

 

 

Oni jesu stoka, ali zar to niste shvatili po predizbornom muku?

 

 

Demokratija u Bosni je mač sa tri oštrice, ili bolje rečeno –

tri buzdovana!

 

 

Privatizacija mirno teče  jer redovno čistimo tv kanale.

 


 Premijeru su pune ruke posla. Ne može još i obećanja  da drži.

 

 

Pošto zaboravljaju kad su jeli, penzioneri moraju da vežu čvor.

Ili da puste plin.

 

 

Danas Nijemci biraju svakog desetog koji će ostati živ.

Na poslu.

 

 

Ako ne znate šta penzioneri  traže po kontejnerima,

vlada je izgubila kompas.

 

 

Javnost je imenovala ratne profitere. Mirnodopska imenovanja

vrši Premijer.

 

 

Radnici nemaju šta da jedu, te će vlada odmrznuti štrajkove.

 

 

Penzioneri piju da zaborave. Ali voda je prljava, a meso nezaboravno.


 

Jedno od čuda ove mesijanske vlade je, da čitav narod hrani

jednom ribom -  kitom!

 

 

Sve više penzionera visi pred televizorom. Ako je luster

dovoljno jak.


 

Velika Jugoslavija je bila grobnica mnogih naroda.

Bosna je mala - ali je naša.

 


 

15.01.2010.

Provociranje majmuna

 

Ideja nas je ponijela. Uz plač rodbine i prijatelja.

 

 

Bilo je određenih lutanja, jer ko zna gdje bi nas odvele improvizacije.

 

 

Za ulazak u Bosnu ubrzo neće trebati pasoši. A oduzimaće

i pertle i opasače.

 

 

Molimo posjetioce da ne provociraju majmune. Nije vam ovo

Skupština.

 

 

Ni Tezeja, ni izlaza iz Lavirinta. Samo Minotauri

sa tezama o izlazu.

 

 

Skrenuli smo sa pameti? Znači, nismo skrenuli s puta?

 

 

Često se, u slavu zastave, dostojanstvo spušta na pola koplja.

 

 

Zastava u rukama marionete? Nije li to onaj zloglasni tandem

s koca i konopca?

 

 

Iako je rečeno, ko zadnji izađe da ugasi svijetlo,

Srbi su uinat ostavili sve upaljeno.

 

 

Čak i u snovima idemo dalje od drugih. Dok se čitav svijet budi,

mi padamo u komu.

 

 

Ideja nas vuče naprijed. Treba samo sinhronizovano koračati

za konjima.

 

 

Dajmo šansu mlađima, reče baron Minhauzen izlazeći iz Skupštine.

Ja sam se dosta izlagao.

 

 

Partija u kojoj učestvuju penzioneri dozvoljava im izmjenu figura.

Sve do anoreksije.

 

 

Mnogi političari su nam Ahilove pete. Ma to je prava kolona peta.

 

 

Mase nezaposlenih se plaše jutra koje dolazi. Razloga za strah nema, jer će mrak potrajati.

 

 

Vaši konji jesu u trci, ali Kaligulin senator bar nije balegao po Skupštini!

 

 

U našem Lavirintu nema lutanja. Mi se sigurno krećemo prema koncu.

 

 

Izabrali smo ga za ministra iako nam je najmanje krivično odgovarao.

 

 

Neki bi umrli da ne izađu na izbore, a nekima ni to nije smetalo.

15.01.2010.

I prazna ubija

Čudite se što ministri odskaču svojim

platama? Ne bi trebalo, oni su ipak vaši.

 

Ratni zločinac će biti saslušan

na Pravnom fakultetu, a onda će

održati predavanja i u drugim gradovima.

 

Vođa je bio tako veliki, da nema te vode

koja bi oprala njegovu uniformu.

 

Sa našeg broda pacovi ne odlaze.

Jer Arka ne tone.

 

Nakon robovanja pod Turcima, boravak u

Jugoslaviji djelovao je osvježavajuće.

Bolje grob, nego rob!

 

Hoćete li mene ili mjene, pita srpski član

bosanskog predsjedništva.

 

Radio je ono što mu je savjest nalagala.

Ala ta može da slaže!

 

Ove godine ću ljetovati na televiziji.

Tamo su uslovi za život idealni!

 

Ne okrećite leđa stvarnosti,

ne gledajte tv dnevnik!

 

Srbi i Hrvati imaju bilateralne odnose

još od kamenog doba.

Još tada su oni razmjenjivali vatru.

 

Ne vidim razlike između vlasti i naroda,

pošto su nesagledive.

 

Otišao sam u bolji život.

Vratiću se ako se povampirim!

 

Naša glupost je prešla svaku granicu,

jer ima diplomatski pasoš.

 

Nisu svi majmuni evoluirali u ljude.

Nekima je produžen mandat.

 

Otkako su ovi pozauzimali mjesta,

penzioneri više ni stolicu nemaju.

Ne prepuštajte sve televiziji.

Uključite ponekad i svoje lampice!

 

Više me ništa ne čudi. Dok sam bio

zapanjen, nisam mogao biti uzoran.

 

Ako je tačno da i prazna ubija,

onda je glava naše najjače oružje.

 

Oduvijek sam mislio da sam nesretan.

Sada više ne mislim.

 

Sve je tako logično: Potemkinova sela su

naseljena mrtvim dušama.

 

Život je napisao roman o Bosni.

Pola tiraža je planulo a pola razgrabljeno.

 

Priznajem da mene vodi ulica.

Šta ću kad ima dobar kurs.

 

Ako ne znate šta nosi dan a šta noć,

pitajte manekene iz Skupštine.

 

Vlada pomaže da na kraju pobijedi istina,

tako što zdušno radi na primicanju kraja.

 

U vašem je interesu da ne dobijete vizu.

Ovdje niko ne smije da bude gladan,

a na zapadu je sve dozvoljeno!

 

Većina ministara je prodala dušu đavolu,

tako da se sada zna

većinski vlasnik Skupštine.

 

Ne piše im na čelu koliki su lopovi.

Malo je prostora.

 

I prazna ubija a kamo li kad je

Skupština u punom sastavu!

 

Avangarda nam sve pokazuje

ličnim primjerom, pa i to

kako ćemo jednog dana dobro živjeti.

 

Nema kontejnera u kome penzioneri nisu

tražili ostavku vlade. Osim u Skupštini!

 

Život čine sitnice,

kad već govorimo o penzijama.

 

Ne možete za ministre reći da su bijedne

hulje! Pogledajte samo njihove plate!

 

Ima li života poslije smrti ?

Ne zna se, jer su ovi iz Predsjedništva

još uvijek živi i zdravi.

 

U Bosni svako može da izabere

svoga Boga. Ako nećeš da se klanjaš,

onda ti ostaje da se krstiš!

 

Na moj prijedlog da je izvedem,

jedna Evropljanka je zahtijevala

da vidi studiju izvodljivosti.


12.01.2010.

Bosna vas vara na kartama

Ko tebe kamenom, ti njega kruhom!   

To je prilično neravnopravna borba,

jer ovim drugima već ponestaje municije.

 

Nismo mi toliko glupi a da ne možemo

još napredovati.


Ratni zločinci ne mogu mirno da spavaju.

Grupe građana im svake noći pjevaju

i sviraju pod prozorima.

 

Marš nezaposlenih je u toku, a i zaposleni

se već spremaju za marš u materinu!

 

Kod nas zvanične informacije imaju čudan

tok: na jedno uho uđu, na nos izađu!

 

Moramo angažovati sposobnog svjedoka.

Npr. Bog sve vidi, sve čuje i sve zna.

 

Demokratiju dobijamo na kašičicu, kao što

je to i uobičajeno sa opasnim drogama.

 

Pazite, izgled cjelovite Bosne

vas vara na kartama.

 

Ako želite, u kontejnerima možete

vidjeti, iako stare i odbačene, neke drage

uspomene. Svoje stare roditelje naprimjer.

 

I ovoga je novac promijenio,

reče ubica nad svojim žrtvom.

 

Iako nam je televizija ograničenog dometa,

razaranja na terenu

su pokazala njenu pravu snagu.

 

Policija prestaje da prati sumnjiva lica

tek kad nesumnjivo utvrdi

njihov poslanički imunitet.

 

Moje strpljenje nije na granici. Još uvijek

sam pred američkom ambasadom.

 

Udruženje vatrogasaca će odlikovati Premijera,

jer se istakao u gašenju velikih preduzeća.

 

Imam dobru vijest,

da imam samo jednu lošu vijest:

penzioneri će isplivati kad rijeke presuše!

 

Kažu da više građana umire nego što se

rađa? Pa zar ćete više vjerovati statistici

nego izbornim listama?!

 

Iste su godine svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani, na iste mitinge

zajedno vođeni i svi u Hagu procesuirani!

 

Vlada bi nam i gaće skinula,

samo da zastava zaleprša.

 

Ratne žrtve nismo zaboravili.

U znak sjećanja stavili smo

njihova imena na biračke spiskove.

 

Pobjedi se u zube ne gleda, ali za slučaj

poraza treba imati zubni karton.

 

Skupština je ispražnjena zbog dojave

da je viđeno par zavezanih vreća.

Srećom, bilo je to samo nekoliko ministara.

 

Sreća je da nikad nisam kod kuće

kad mi dođe da se ubijem.

 

Evropa ulaže previše truda

u bosansko bure baruta.

 

Smjena kadrova obavlja se po principu:

Bog s tobom, pomjeri se s mjesta!

 

Ako vas žena vara, varajte i vi nju.

Pravite se da ne znate!

 

Nabavljena su skupa vozila za odvoz

smeća iz Skupštine, tako da ih više nećete

viđati po autobusima.

 

Ako već morate da dijelite svoju bračnu

sreću, podijelite je električnom testerom.

 

Pedofilija u Bosni?

Ma to su priče za malu djecu.

 

2 + 2 = 5 ....ispravite me ako griješim,

reče Krivi Toranj u Pizi.

 

Standard će vam skočiti preko noći,

tek kad vam se skupštinska obećanja

popnu na onu stvar.

 

Slučajno sam sjeo na daljinski

i tako razbio informativnu blokadu.

12.01.2010.

Ko nas je ispalio?

Neki dan sretoh Orfeja u Skupštini.

Opet traži Euridiku u podzemlju.

 

Postao je lider zahvaljujući

dobrom vladanju jezicima.

Stranka mu je puna ulizica!

 

Iz toga kako su mi skrojili kapu,

vidi se da su izgubili svaku mjeru.

 

Jedan ministar je nestao.

Sumnja se na sakupljače sirovina.

 

U kući obješenog ne govori se o konopcu,

nego o vijagri.

 

Ispunili su nam se najluđi snovi.

Dobili smo vladu iz snova!

 

Penzioneri bi se pojeli od muke,

ali je zabranjeno uklanjati tragove zločina.


Osjetio sam snažnu hemiju

između vlasti i radnika.

Nisam zaplakao zahvaljujući gas-maski.

 

U kabinetu Predsjedništva opet nova

garnitura. I opet tvrda bukovina!

 

Neki dan sam digao dva prsta

i tako namagarčio vlastitu pesnicu.

 

Stranci su privatizovali

naše najveće kapacitete.

Dobra vijest je da se ja još nisam prodao.

 

Kod nas nema srljanja u propast.

Kod nas je sve dobro organizovano.

 

Umro je veliki putnik.

Pediker je zatvorio njegove kurje oči

.

Zahtjevam da se Predsjedništvu

uzmu parafinske rukavice,

da vidimo ko nas je ispalio.

 

Penzioner u kontejneru nema problema

sa sobom, nego sa špajzom.

 

Optuženi se brani da je u vrijeme zločina

bio poslanik u Skupštini. Znajući ga kao

starog lažova, povjerovali su mu.

 

Volim da sanjam na svoju ruku

i zato je ne dižem.

 

Za svoje zločine je platio pod vješalima.

Konopac mu je bio zatezna kamata.

 

Lesi se vraća kući, ali ni on nije siguran

da će to biti održiv povratak.

 

Koliko su puta jeli meso ove godine,

penzioneri mogu da pokažu

na srednji prst jedne ruke.

 

Premijer se vratio iz mrtvih. Upravo je

došao sa sastanka Udruženja penzionera.

 

Nepošten ministar je jedna primitivna

predrasuda, koju svaki pošten čovjek

treba da razbije kad naiđe na nju.

 

Dobre vijesti dolaze sa svih strana,

a loše samo iz Zavoda za statistiku.

 

Naši lideri su ludi kao struja

jer imaju sigurnu masu.

 

Znam da su u Skupštini kovači naše sreće,

ali zar baš moraju toliko da lupaju?

 

Niko nije povrijeđen

na penzionerskim demonstracijama,

jer je policija pucala u meso.

 

Treba znati čitati signale.

Dim iznad Skupštine će značiti

da nam treba nova Skupština.

 

Istina nije zaobiđena. Naši tenkovi nemaju

te manevarske sposobnosti.

 

Kratkoj pameti je mnogo lakše

kad čuje da dužina nije važna.

11.01.2010.

Civilno suženje vojnog oka

 

Ispitivanjem masovnih grobnica utvrđeno

je da su žrtve podlegle obećanjima.

 

Penzioneri jedu da im sve puca iza ušiju.

Naročito kad ih uhvate u krađi kifle!

 

Zašto ja nisam u Skupštini?

Nije mi bilo suđeno!

 

Jedina bolest prljavih ruku

koja se teško prenosi je – vlast!

 

Ispostavilo se da je most na Neretvi

ipak srušila rđa.

 

Voćarstvo nam je jača strana.

Tek što smo obrali bostan

a već smo u neobranom grožđu!

 

Mi smo se ujedinili

baš onda kad je Bog dijelio pamet!

 

Vladin socijalni program je odličan, tako da

djeca ne ispuštaju daljinski iz ruku.

 

Sve oko Skupštine je transparentno.

I demonstrantno.

 

Imaću u vidu prst

koji ste mi nabili u oko.

 

Iako je lično protiv smrtne kazne, ministar

svakodnevno potpisuje rješenja za penziju.

 

Prije izbora ministri su uglavnom bili niko

i ništa. Većinu, uspjeh nije promijenio.

 

Mnogi revolucionari su ostali živi

zahvaljujući postojanju šuma.

Na prislušnim uređajima.

 

Pošto sam rođen vještačkom oplodnjom,

znači li to da sam ja dijete palog borca?

 

Ratni zločini ne zastarjevaju.

Ni malo se nisu promijenili od 41. godine.

 

Naše najveće bogatstvo, čovjek,

uglavnom je u privatnim rukama.

 

Odlučio sam privatizovati kontejner,

skupa sa penzionerima

koji se zateknu na radnom mjestu.

 

Ciljna grupa socijalne politike su

penzioneri. Iako se poneki i sam ubije.

 

Nisam vam dao bezrezervno povjerenje.

Već sam ja napunio špaiz!

 

Policija je dobila priznanje od

predsjedništva. Pa što ih onda ne hapse?

 

Iza ovih lidera niko ne stoji.

Njihovi birači su ostali ležati širom zemlje!

 

Zašto su se dijelili Srbi i Hrvati

onda kad je Bog dijelio pamet?

 

Penzioneri žive od sjećanja.

A djeca su im tako zaboravna.

 

Kum nije dugme,

zato sam pritisnuo kumu!

 

Snajperisti sa solitera su prvi uveli

civilno suženje vojnog oka.

 

Nismo sa svima posvađani.

Za početak, pomireni smo sa sudbinom.

 

Ne može se odnos vlade i naroda nazvati

šišanjem ovaca. Narod niko ne šiša!

 

Koliko je samo na Kozari lista, sa čežnjom

razmišlja jedan gladni penzioner.

 

Oblačim se u butiku jer sam siguran

da policija ne prati modu.

 

Pa i kad su nas pitali, jeste li vi normalni,

mi smo ostali pri svom istorijskom „Ne“.

 

Ne može vlada da vam puni i uši i

džepove! Bio bi to sukob interesa.

 

Đavo je došao po svoje,

ne čekajući zakon o restituciji.

 

Vlada je duboko zabrazdila,

najavljujući tako početak proljetne sjetve.

 

Zašto ljudi sve više brišu?

Zato što vlast pravi krpe od njih!

10.01.2010.

Prosta ćelijska dioba

Juče su se ujedinila dvojica proletera

svih zemalja. Da kupe kiflu.

 

Bilo je i prije promašaja u pravljenju

zajedničkih država, ali je tek Bosna i

Hercegovina pun pogodak!

 

Kreditna sposobnost nam je nikakva.

Jedva i glas dižemo.

 

Otvori se zemljo,

da propadnu domaći proizvođači!

 

Od vas se ne kriju dobre vijesti.

Od vas nema šta da se krije!

 

Neki dan sam ubio milion Srba

jer su mi uvalili šupalj kondom.

 

U toku je prosta ćelijska dioba: ministarska

mjesta se dijele bivšim cimerima.

 

To što jedno oko gleda na Hrvatsku

a drugo na Srbiju, dokaz je da BiH

nismo dobili na lijepe oči.

 

Evropa zahtjeva žrtve, ali kontejneri

odbijaju da izruče penzionere!

 

Država nas je oslobodila mnogih

kompleksa. A onda ih privatizovala!

 

Naš tradicionalni milje prijeti

da se raspadne,

pošto svi vuču konce na svoju stranu.

 

Narod je obezglavljen jer je na izborima

poslao svoje najpametnije

glave u Skupštinu.

 

Tranziciju bi možda i mogli da preskočimo,

ali nema te discipline.

 

Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug.

Završeno je zasjedanje Skupštine.

 

U potrazi za oružjem treba ponovo pretresti

neke političke programe.

 

Da li vrijeme radi za nas? Teško je reći

pošto niko ne prijavljuje radnike.

 

I ministar pravde je nevin dok se ne utvrdi.

 

Skupština je tako obezbjeđena da lopovi ne

mogu ući. Ako zaborave akreditaciju.

 

Omladina nam je prva na pameti,

kaže vlada. Što na umu, to na drumu!

 

Da nije bilo gusaka, stari Rimljani bi se

popišali na svoju istoriju.

 

Ja pišem rijetko, tako da ne vršim pritisak

na one koji čitaju između redova.

 

Oko za oko, zub za zub? Zašto sitničariti,

riješimo to razmjenom gradova!

 

Brod nam se nasukao jer Odiseji nisu

odoljeli izazovu vila. Od 500 kvadrata!

 

Moram provjetriti uniformu. Nešto se

mnogo namnožilo ovih bogomoljaca!

 

Imamo vladu prevelikog formata.

Trebalo bi to malo saviti preko koljena!

 

Ne pišem za listove bliske vrhu jer sam

odavno sišao sa drveta.

 

Amerika je odavno otkrivena

ali se sa vakcinom dosta kasni.

 

Srbi su svugdje zakasnili

jer ih je oborio Veliki San.


08.01.2010.

Velikoj Beštiji

 

Mislili smo da samo smrt može da nas

rastavi ali i udžbenici istorije pružaju

velike mogućnosti.

 

Zbog lošeg vladanja veći dio naroda

će i dalje ostati u zatvoru.

 

Kad je skinut sa vlasti,

vođi se izgubio svaki trg.

 

Pošto sam optimista po prirodi,

mislim da ne može biti gore.

 

Vlada odlučno stoji na putu koji vodi u

Evropu, tako da asfaltiranje ne može biti

završeno.

 

Novinari stvarno znaju biti dosadni.

Jedan se toliko trudio da bude u toku,

da ga je i voda izbacila.

 

A što se tiče letećih tanjira,

penzioneri više vjeruju u fiksne kontejnere.

 

Vi ste mi trn u oku

i zato sa vama nema pogađanja!

 

Ne samo da sam promijenio

svoj politički program, nego i režim!

 

Nije tačno da smo se vratili u srednji vjek.

Otišli smo mnogo dalje!

 

Ja nisam veliki Srbin ali mi je

kompenzacija što imam kuratu sreću.

 

Brod je počeo da nam tone, pošto je veći

dio komandnog mosta zauzela rđa.

 

Bosna je izuzetno pogodna za investitore.

Turci su, na primjer, u nas ulagali

500 godina.

 

Kad se taj buzdovan javio za riječ,

bilo je jasno da će progovoriti oružje.

 

Političari su nam narcisoidni.

Raduju se našoj nesreći u ogledalu.

 

Država je odlučila da raščisti sa mafijom.

Na ravne časti.

 

U znak dobre volje, komisiji za razoružanje

ćemo predati svoje buzdovane.

Skoro će izbori, izabraćemo nove.

 

Izvršena je demilitarizacija države,

pa smo sada svi rastrojeni.

 

Pokušavajući stati bezakonju na put,

našao sam se na braniku otadžbine.

 

Patka upozorava pače na lisicu:

Sine, non kva!

 

Obavivši veliku nuždu, jedan političar je

oborio poznati filozofski postulat, da iz

ničega ne može nešto nastati.

 

Onaj ko za velika sranja upotrebljava malo

papira, zove se aforističar!

 

Izgubio sam inspiraciju.

Molim poštenog pronalazača da mi piše.

 

Imam psa koji reži samo na određene

pokrete. I njihove lidere.


07.01.2010.

Kolaž Demokratije

Ima nešto trulo u državi Danskoj?

Znači i tamo smo otvorili ambasadu!

 

Učinak trojnog predsjedništva

bi bio stopostotan,

da je sa njima i četvrti jahač Apokalipse.

 

Izdržao sam pređeni put jer sam često

mijenjao čarape. Na glavi.

 

Najveći račun u balkanskoj krčmi su platili

oni kojima religija zabranjuje piće.

 

Da dželat nije majstor svog zanata,

ne bi bio ministar za penzionu politiku.

 

Isporučićemo sve zločince

čim im istekne mandat.

 

Zoološki vrt je kupio par zebri.

Toliko o brzim prugama.

 

Zahtjevi penzionera su nerazumljivi

pošto je u kontejnerima slaba akustika.

 

Život mi je prilično uravnotežen.

Sit sam svega i gladan sam svega!

 

Naši predstavnici su ponijeli ono najbolje

iz baze. Uzeli su nam dušu!

 

Pomoglo bi nam da nešto padne s neba,

pa makar to bila i vlada.

 

Ko za cvijećke iz vlade kaže da su prava

kita, čini herbalni delikt.

 

Blažen je onaj svetac koji svoje žitije

drži u sefu.

 

Tek kad je dobila pruge po leđima,

zebra je prešla put.

 

 

Najmasovniji pokret otpora

kod nas je lakat.

 

 

Tek kad sam počeo da se pravim lud,

vlada je odlučila da mi pomogne

u pokretanju proizvodnje.

 

Ova trojica u predsjedništvu su dovoljni.

Oni odlični su na birou.

 

Moj otac je nosio Jugoslaviju

u svom velikom srcu,

a Bosna je Jugoslavija u mom malom.

 

Upotrebljavajte kondom,

da vam ne bi sudila vaša djeca.

 

Predizborni mitinzi su ispiranje mozga

sa pretpranjem.

 

Kontejneri su puni vladinih obećanja.

Bar nešto su ispunili.

 

Jedno od čuda bosanskog predsjedništva je

da trougao mogu činiti tri tupa ugla.

 

Uskoro će svi Srbi živjeti u jednoj državi,

s tim da će moći koristiti

zajedničko dvorište.

 

Ne može popis stanovništva vršiti

onaj kome nisu sve ovce na broju.

 

Nema više igre oko granica,

a unutar granica nema ni igre ni pjesme.

 

Pijancima je najteže sačuvati

prisustvo duha u boci.

 

Kad raznosi penziju,

poštaru su i pismo i glava u torbi.

 

Tražio sam više sunca

ali sam samo dobio više sjenki.

 

Mnogo prašine ni oko šta?

To samo radnici demonstriraju

oko Skupštine.

 

Razlozi rata su utvrđeni u Skupštini.

I niko im ništa ne može!

 

Kad god sam htio da izvagam skupštinsku

riječ, vlast me je slala na baždarenje.

 

Penzionerima su tako smršeni konci,

da im forenzičari moraju presijecati

čvorove na omčama.

 

Kako se samo drže neki govori u Skupštini

kao da im nije petsto godina.

 

Istina o ratu je utvrđena,

tako da joj ni činjenice ništa ne mogu.


 

06.01.2010.

Od sopstvenog mesa

 

Svečane večere

 

 

Sve teže pristajem

na nedeljne bjeline

tako sam ispod očnih trijemova

dok vidikom haraju daljine.

 

Umjesto majke odgajala me

nježna vatra milosti puna

zbog toga ruke na grudima

držim prekrštene kao koplja

ozaren sopstvenim mesom

na trpezi svakodnevnoj.

 

Ponosno gledam lica oko stola

tako sita i tako gladna

jer sva su moja

uprkos psima koji mi

razvlače kosti.

 

U dno stola memla

mi već kleše

novo lice

i potrebno je samo

da među svom tom gamadi

otkrijem blisko čudovište

pa da ga odvedem

pred oltar

i nožu predam

svoju dušu

Agneca.

 

06.01.2010.

Vrijeme koje plavi


 

Želim da posjetim izvjesna mjesta kojima

mislim da ionako pripadam

i do kojih odavno vode moji tragovi

Nisam toliko umoran a da u mutnim ogledalima

ne slutim ono što diže vijavicu

Nisam toliko savladan nedoumicom i nagađanjem

sve dok mogu prepoznati onaj nepotkupljivi trenutak

Koji me vodi za ruku tragom izvjesnih godina

sa pomirljivom lakoćom o koraku i

ubojitim osmjehom među obrvama

 

Hoću da kažem da ova slika nije ona ista

što očinjava grčevitim rukopisom

Nikad nismo ništa naučili

potrošene su godine na nedovršenu priču

Riječi su nas zatrpavale kao maslačak tako

da se ni obična radost nije mogla prepoznati

Težak je naš put

a već smo dovoljno stari za odmor

I previše mladi za vrijeme koje plavi

 

Sve je postalo mrtva voda u kojoj ležiš

a iznad život od magije i plitkih cipela

Nema više otvorenih usta na zidu moje kuće

ruku pod ruku sa maglom niz planinu

Silazi ćutanje

 

06.01.2010.

Eteričnom Arasu Boriću


 

 Pitijina kletva za mladog Arasa

 

 

Moraš vjerovati u dobru sreću kada te okruži očaj

I kada više nemaš tu glad za širokim ušćem

Promjena bi mogla doći i kad stojiš negu pričvršćen

Samoljubljem između svoja dva žedna oka

Ne možeš pasti ti jalova glavo maslačka u ovo

Samrtno veče prepuno tijela u šetnji

Vidi kako se Barok šunja oko tvoje biblioteke

Koja mu nudi svoja pozlaćena sjećanja tako ovisna

O formi kao Atila o onim malim konjima

Gledam te kako nosiš šarene haljine

Udaraš u lutnju žustar

Otresaš čelom pod navalom trnja

Okreni se jedan vijek unazad ako ti nije jasna

Tako visoka cijena

Ruka ti drhti u izlogu starinarnice i već krvariš

Široko razmaknutim slovima predugo si

U izgnanstvu bez ikog svog, slični ludaci

Opijaju se na grčkim otocima zvonki

Kao stare čaše pune magle

Na Kritu je i glavobolja uzvišena reći će ti

Umorno bilo koji prodavac riblje krljušti

A ja ti kažem ovo:

Ako sanjaš loše obučenog psa neobrijanog

Sa monoklom na lijevom oku to je loš znak

Ispašće ti zubi dok budeš zidao kuću

Sa najezdom skakavaca putovaćeš Egiptom

Kumranski rukopisi trunuće u špilji sve

Dok ti ženska ruka ne razbije glavu i

Izvuče ih na svijetlo dana a onda

- Bićeš razbojnik bićeš mačija šapa bićeš

   - Nadgrobni spomenik nikome i još raspinjan

      - Na raskrsnicama bićeš obješen o kakav nježan vrat

A ova zadnja kletva doći će ti glave -

Bićeš pjesnik

 

04.01.2010.

Ispod kože miriše

 ¸¸

                                                 Predskazanje

 

 

                                              Oslonjen na ramena

                                              Mrtvih predaka

                                              U svojim njedrima

                                              Slutim prazno selo...

 

                                              Iza trošnih zidova

                                              Vreba me vlastita glava

                                              Polegla po vlastitoj koži

                                              Prevelikoj za ovakve igre

 

                                              Ogrnut mantijom

                                              I popodnevnom molitvom

                                              Hrabro se sunovraćujem

                                              U najbližu ženu

                                              I jasno čujem topot kopita

                                              Pod njenim bedrima

 

                                              Zajedno liježemo pod

                                              Pazuho jednog anđela

                                              Znajući da su tu

                                              Rijetka divljaštva

                                              Zanoćila

 

                                              U slavu novih oblika

                                              Po nama pada snijeg

                                              Ispod kože miriše

                                              Kruh nasušni

                                              I vidici rastu

                                              U našoj djeci.

 

04.01.2010.

Čudni asteroid

 

 

                                                      Marselus 427 A

 

 

                                          Rekoh onomad jednom kestenu

                                          A sve gledajući i ostalih devet:

                                          - Želimda isprobam vjerodostojnost priče

                                          Kako je tvoja utroba najbolje čuvana tajna

                                          Još od vremena kanibalskih Acteka

                                          Rekoh mu to pravo iz toplog srca

                                          I oslovih ga imenom a u čast

                                          Modrog Asteroida Marselusa 427 A

                                          - Ne trudi se reče mi uljudni Kesten

                                          Skidajući Jaknu od Jelenje kože

                                          Rumenu pri zalasku sunca

                                          I ukusnu kao Madlene Prustove što su

                                          - Pomisli samo na onih devet iza mene

                                          Koji imaju strah od vode i vatre

                                          Pa to iskoristi kao motiv za priču

                                          Jer nema ničeg boljeg od poezije

                                          Dok jedeš svoje reš-pečene prijatelje

                                          U znak Pireove pobjede

                                          Postmoderna je to

                                          Prijatelju moj

 

04.01.2010.

Zar ne vidiš

 

 

       Progone te

 

 

Gonjena si zar ne vidiš

Da niko osim tebe ne bježi

Svi prihvataju sudbinu

Kao toplu ljetnu kišu

 

Gone te od same sebe do slijedeće

Neopčinjene brojem progonitelja

Za dugovratom kakvu te vide

 

Goniće te kroz maglu krila i kljunova

Kroz mjesečinu punu sestara

Gone te sigurni da si obično drvo

Iz koga je izašao januar

Na tvojim smrznutim prstima

 

Gone te jer njima više ne treba jesen

Sa tvojim promuklim glasom

I onom čudnom objavom u očima

 

                                                                                                            

04.01.2010.

Za nesmiljeno oružje

 


 

 

                                                        Kovačnica

 

 

 

                                    Imam onaj varljivi osjećaj da je ovdje bila kovačnica

                                    Puna zvijezda

                                   

                                    Da se upravo tu kovalo naše nesmiljeno

                                    Oružje

 

                                    I da je svake noći vatra smjenjivala pljusak udaraca

                                    Po nakovnju

 

                                    U uglovima kovačnice još uvijek čuče stare

                                    Izgubljene bitke

 

                                    Veliki mijeh sa neba pokušava održati kovačevu 

                                    Vatru

 

                                    A njemu se javlja misao kako je upravo iskovao

                                    Strašnu kosu                                  

 

 

 

 

 


 

04.01.2010.

Spisak grijehova

 

                                               Izdaja

 

 

                                Samo jedna riječ i već si tamo

                                Može se dogoditi svakog časa

                                Dođu pokupe te i odvedu

                                A onda ti na teret stave oca

                               

                                Onako nemilosrdno zavezanom

                                U tvojoj glavi već nije sve u redu

                                Dovoljno je da te čovjek pogleda

 

                                Kosti ti šetaju ispod kože lica

                                Koristeći pri tome jedan mali trik

                                Oko usta i očiju javljaju se bore

                                Koje ispisuju imena i prezimena

 

                                Pa da bi izdaja bila potpuna

                                Vidi se i spisak svih starih grijehova

                                Tako da više nisi siguran da si to ti

                                Čak i kad osmijehom izbrišeš slova

 

04.01.2010.

Istovremeno uzlazna i silazna

 

 

 

Vještina miješanja boje 

 

 

Zima proljeće ljeto jesen

Prvi put nakon potopa

Nema ničega što nije jasno i prozirno

Dva lica skaču iz jednog u drugo

Oba u svojim carstvima gospodari

 

Prvo gledaju kako da podijele

Da bi neopterećeni svojim imenom

Mogli lutati i rađati se sretni

Gledajući svijet sa deset očiju

 

Odozdo prema gore odakle

Padaju sve ulice i gradovi

Sa svojim skrivenim smislom

I vještinom miješanja boje

 

Uslijed čega dva postaje više

Od jednog koji jeste uzlazan

I silazan istovremeno

Praćen mračnim bićem

Svih jasno vidljivih stvari

 

Iako malo njih stigne

Do svoje prve fotografije

Na čijem dječijem licu

Oduvijek počiva

Apsolutni smisao

 

 

03.01.2010.

Pješčana boginja

 

                                       Lijepa je Tiruneš Dibaba

 

 

                         

                                  Njena je prolaznost od posebne vrste

                                  Prividna i sami kao što smo

                                  Istovremeno akteri sjajnih prizora

                                  Složni u jedinstvenom nastojanju

                                  Da se odlučno bude sam sebi ja

                                  U onome što bi da prođe kao dim

                                  Ostavljajući nam tako bivstvujućim

                                  Razvaline obuhvatne dragim licem

 

                                  Samo tako je moguća i nužna kretanju

                                  Prelijepa Tiruneš Dibaba od pjeska

                                  Njena moć za ispunjenjem nadilazi

                                  Svaku fascinaciju raščinjenu ali

                                  Ipak drugu tajnu prirodu čijim

                                  Lakim trčanjem gazele tamnim asfaltom

                                  U svojoj najvišoj potenciji pobune

                                   «Duh zakorači u ovozemaljsko

                                  Carstvo istine»  kroz koje lebdi

                                  Lijepa u pjesku Tiruneš

                                  Dibaba

                                 

03.01.2010.

Ovo je svijet pedera !

                                       O toplom Paolu

 

 

                                  S vremena na vrijeme

                                  Paolo kvasi svoju samoću

                                  Kao nogu u moru malih crnih dječaka

                                  U njegovom crnobijelom filmu

                                  Na mjestima gdje je sve izlizano

                                  Ili izgubljeno ili okamenjeno

                                  Oko djeteta gleda iz dobro

                                  Posoljene dušu Paola Pazolinija

 

                                  Šta si vidio u filmu Paolo

                                  Ko je sanjao bicikl i ništa više

                                  I ništa manje od toga

                                  Čije je ono kraljevstvo crne boje

                                  Sa malim žutim očima Paolo

                                  Zašto su ti velika usta

                                  A nebo tako nisko Paolo

                                  Znači li šta kucanje sata

                                  U tvojoj flanelskoj džungli

                                  U kojoj demoni čitaju stihove

                                  Malim plavim dječacima

                                  I lakiraju im nokte prije spavanja

 

                                  Otišao si dođavola Paolo

                                  Otišao si mesa jeo nisi

 

03.01.2010.

Sva moguća

 

                                    Luda Blaga

 

 

                  Traženi fragmenti se javljaju mnogo kasnije

                  Onda kad meso više nije dovoljno mlado

                  I kada je neophodno da se umjesto njega

                  Na krovu kuće zavijore pijetao ili roda

                  Ili čak sam đavao obješene gubice

                  I sa njim bivša ljubav polomljenih nogu

 

                  Treba još znati kada druga obala postaje zastava

                  Čija forma i boja nisu kocka koju možeš bacati

                  Oslonjen na običan drveni sto ispod lipe

                  A da ti saigrači ne poremete koncepciju

                  Ili golub ne pogodi dobitnu kombinaciju

                  Grudvicom fosfata pa pravo u oko

 

                  Upravo o tome možeš da govoriš praznoj kući

                  Pokazujući joj svoju gologuzu metafiziku

                  I način kako se postaje onaj koji se raduje vodi

                  Sve dok ti plima u znak vječne zahvalnosti

                  Ne razbije glavu i ne ponudi boravak među

                  Morskom zvjeradi kao na dnu samoga sebe

 

                  Tada ćeš vidjeti šali li se more kad povede trupe

                  Zapjenjene kreste i svom silinom udari

                  U čelo kontinenta pomažući tako na najbolji način

                  Siromašnom i uvijek žednom istoku

                  Koji će ovako ili onako ispljunuti tvoje meso

                  Kada više ne bude zastava krovova i golubova

                 

                  Kao ni đavola obješene gubice i njegovog čuđenja

                  Pred potpuno novim uniformama bez rupa i krvi

                  Pri čemu siroti đavao osjeća da je nepovratno mrtav

                  Jer mu srce nikad nije ni kucalo kao tvoje

                  Ponosito u beznađu i crveno kao crveni dio pjesme

                  Zasađenoj na livadi punoj žutog maslačka

                  A tvrdo kao rudarevo sretno poput soli bačeno iza sebe

                 

                  U takvim trenucima jutarnje svijetlo postaje saveznik

                  Koji ti nikad neće uskratiti prijateljstvo

                  Jer mu u duši oduvijek gori onaj plamičak

                  Iza zidina Jerusalema zbog koga Vizigoti vijekovima

                  Ne potkivaju konje a svoje kose vezuju u perčin

02.01.2010.

Moguća opcija

                                         

                                            

                                   Za bolje razumijevanje revolucije

                                    valja dodati i slijedeće:

 

 

1        Profil bradatog i glagoljivog

Maratonca Fidela Kastra

Sa Kubom u ustima i srcu

                                       I nacionalnom dresu boje duvana

 

                                 2    Berđajeva ukoso položenog

      Između svitaka staroslavjanskog

      Uz čašu dobrog samogona koji se pije

                                       Samo u prisustvu vječnosti

 

3        Mao Ze Dunga u prirodnoj veličini

Kita samoubice sa mudrošću

Proisteklom iz opijuma

U sjenci rascvijetale trešnje

 

                                 4    I na kraju dijamantni prsten

I Žirado ludog pijaniste Broza

Marke «Čivas jebač» bonvivana

U haremu partijskih sekretarica

 

                                                                  

                                                                  

02.01.2010.

Ponekad osjetiš

 

 

Okus grada

 

 

Moja prava zemlja je blatnjav i prašan jezik

Na kome pišem ili ćutim

 

Na njemu je  tamna so grada

I  ulice sa gorkim bukeom žene

 

Zemlja se odronjava ako ćutimo

Na prašnjav četvrtast način

 

Ali zadovoljnim majstorima mjesečine

Tada  postane tijesno u grlu

 

To njihov jezik oživljava pod zemljom

Tražeći svoje mjesto u nama

 

02.01.2010.

Kojim se kreće


 

       Opšti čovjek

 

 

Opšti je čovjek goloruk

Jer uvijek popušta i griješi

Kao i svaki slobodan pas

Među svojim narodom

 

U svijetu kojim se kreće

Zakazuje sastanak slobodi

I čistom razumu iako

Nikad nije imao sreće

Sa tako čvrstim stvarima

 

Svijetlu za ljubav odavno

Je potonuo u rijeku

Neizgovorena tri stiha

Da bi ono što je gore

Postalo ono što je dole

 

Učinio je i drugi napor

Mireći ga sveukupnim sada

Koje ne poriče prošlost

Ali ledi krv u žilama

 

Pred stanjem u kome je sve

I prošlo i buduće

I mrtvo

 

01.01.2010.

Ono što nikome ne mogu ispričati

Tri pletene stolice

 

Stigao sam zbunjen na ovo mjesto

Sa njih dvoje isto tako zbunjenih

Kao što to obično biva sa onima koji nešto traže

 

Ona je sanjala samo ono što se ne može ispričati

      Vuka sa šeširom

               zečića u baletankama

                      zmiju

 

On nije sanjao ništa on je skupljao mirise

Sa dugom puškom na ramenu

Viđali su ga kako leži ispod vode

Ličeći na brod otvorenih očiju

Svaki put je pažljivo slagao odijelo na obali

Protezao se na suncu a zatim ronio

Kroz plitak drvored mirisa

Pred sumrak bi počinjao da gradi kuću

Uvijek sličnu nečijoj samoći

 

Kuću u koju nikad nismo došli

      sa korpom punom hrane

             sa tri pletene stolice

                    i dušekom

Na kome bi ona sanjala samo ono

Što se nikome ne može ispričati

 

01.01.2010.

Okrečeno nebo


 

Soba sa okrečenim nebom

 

U mojoj najdražoj sobi uvijek je oblačno

A i kada nije sa svježe okrečenog neba

Lepršaju korisne i pitke slike

 

U mojoj najdražoj sobi uvijek sniježi

A i kad otopli tepih je pun cvijeća

Koje tako intenzivno miriše

Da mrak počinje svjetlucati

 

U mojoj najdražoj sobi opada lišće

Sa generalske uniforme okačene o nebo

A i kad je bila na mome ocu

Bila je poprskana zemljom i krvlju

01.01.2010.

Drevna istina

                                                Povratak prvom imenu

 

 

                                               Već je drevna istina

                                               Kako se Buda sjetio

                                               Jedne slike iz djetinjstva

                                               Kada je dječijom savitljivošću

                                               Pokušao svoju malu nogu

                                               Ugurati sebi u usta

 

                                               Poslije toliko vremena

                                               Shvata kako je teško

                                               Objasniti put ka istini

 

                                               I on koji vidi i koji zna

                                               Odlučuje da se vrati

                                               Apokrifnom ćutanju

                                               Koje mu je oduvijek

                                               Bilo prvo ime

                                              

                                                 

                                              

01.01.2010.

Zvijeri...

                               Kao što zvijeri vole

 

                               Sustiže me ono čemu sam dugo izmicao

                                       Ono što usporava otkucaje srca

                                       Onaj umirući zvuk potpetica na stubištu

                                      

                                       Lovi me pogled mladog jesenjeg svijetla

                                       Prati nerazgovijetan let iznad krova

                                      

                                       I tu počinje da se račva ovaj čovjek

                                       Oklevetan pacov sa ove strane kože

 

                                       Nečujan podmukao utvaran

                                       Kao kuća sa jednim prozorom

 

                                       Za koji se držim samo kandžama

                                       Da me ne proguta mutav pločnik

 

                                       Da me bivši prijatelji ne posade

                                       U parku punom sjenki

 

                                       Da psi imaju gdje pišati

                                       Da sjekira može do moje kože

 

                                       Pa da te volim kao što zvijeri vole

                                       I ako ti se svidi pali anđeo

 

                                       Zatvori oči lizni moj rukopis

                                       Okreni se zidu i ćuti konačno

 

                                                                              

01.01.2010.

Južno od jezika

Katastrofa


Sjajno govori francuski i ruski

Dok se zakopava duboko u tebe

I što se magla više spušta

Njene su riječi blagotvornije

Trudna je svako popodne

I zastrašujuće lijepa

 

Kada joj krv padne na oči

Postane sasvim jasno

Zašto je rođena na osmom spratu

Odakle lepršaju najljepše samoubice

 

I ni dan ni noć je ne mogu

Potpuno ogoliti

Kruta je nabujala je i još je

Vrijeme života i vrijeme smrti

Hiljadama kilometara južno

Od svakog poznatog jezika

 

Visoka je i tanka i obazriva

Dok šeta simsom ogrnuta

Tvojim čudnim licem

01.01.2010.

dva pisma

 

Između dva pisma

 

 

Istovremeno dok slijedi poštara

Sunce je iza njegovih leđa

Pojelo pola ulice

A ona druga polovina gleda ga

Četvrtastim okom

 

Jednoj mladoj ženi u kuhinji

Rastu kruh i stomak

Neko je sunčevim makazama

Podšišao brda

Neko drhti u praznoj kući

Pored prazne čaše

Jedna lijepa ruka miluje ruže

Sa tamnim podočnjacima

Nečiji umoran dah

Prevrće listove u biblioteci...

 

Pjesnik oblači uniformu,

Stavlja kapu

Raznosi ljubavna pisma

Između dva

Jastuka.

BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica
<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

BOJAN BOGDANOVIĆ
Rođen 1951. godine u Požegi.

Satiru, prozu, poeziju i književnu kritiku objavljuje u "Našoj riječi", "Koracima","Međaju", "Povelji", "Trnu", "Artu032", "Žikišonu" "Mogućnostima", "Motrištima", "Ostenu","Bosanskoj vili", "Životu", "Mostu", "Licima", "Jutarnjim novinama", Ježu" "Oslobođenju", "Nosorogu"," "Glasu", "Politici", "Slobodnoj Dalmaciji", makedonskim "Razgledima", "Etni", "Diwanu", "Poljima", "Književnom pregledu","Ostra-gehege" iz Drezdena...
Zastupljen u enciklopedijama i antologijama.

Nagrade:

- "Slovo Gorčina", Mak Dizdar, za poetski rukopis,
- za najbolje književno djelo u Ze-Do kantonu,
- za najbolju priču lista "Naša Riječ",
- za seriju aforizama na festivalu humora i satire "Čivijada" u Šapcu...
- U izboru časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem 2009. godine
- "Pozlaćeni aforizam" u Mrkonjić-Gradu,1. 4.2010.
- 1.04.2010. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 2010. u anketi časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem BiH,
- 2010. g. od Udruženje pisaca Srbije, Fond "Radoje Domanović", nagrada "Ekselencija satire"
- 30.03.2012. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 10.04.2012. "Srebrni aforizam", "Najizazovniji aforizam", "Najduhovitiji epigram", u Mrkonjić gradu

Objavio je knjige poezije "Vajar u kući", "Večera sa varvarima", "O precima i kućama" i četiri knjige aforizama: "Kolaž demokratije", "Provjetravanje srca", "Bogovi i batine" i "Verbarium cvijećki".

Član je Društva pisaca BiH, beogradskog aforističarskog kruga "BAK" i urednik u časopisu "Bosanska vila".


Moji prijatelji:
Zenicablog
Književnost.org
Nosorog.rs.sr
Etna-prvi elektronski časopis
Žikišon/blog za satiru
montenegrina.net
vasiltolevski.com.mk
jez.rs/cir/jezevci
jovonikolic.webs.com/
cotric.com
scribd.com/collections/3665031/Bosanska-vila

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
61473

Powered by Blogger.ba