BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica

aforizam, satira, poezija, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, priča, zenica, poezija, kritika, aforizam satira, zenica, poezija, aforizam, satira, zenica, priča, kritika, satira, zenica, poezija, aforizam, satira, kritika, priča, poezi

31.12.2009.

O jutru

 

            Pomisli jutro

 

 

Jutro je riječ koju si pomislio sav naježen

Shvatajući da ti je dopala već prilično istrošena

Istovremeno joj se raduješ zbog brojnih rana

Kojima će poslužiti kao dovoljno dobar zavoj

 

Jutro je riječ poput truleži

I slike na potjernicama

Koje će te pratiti ni krivog ni dužnog

Na putu do tvog sudnjeg časa

Jutro će te usput držati za ruku

Poslije noći kojima duša luta

Od oca i majke izgubljena

 

A kada ti koljena zaklecaju

Pred starim mirisom baruta i zemlje

Odmorićeš se na toplim zracima

Da ne uđeš prije vremena Jutarnji

U sebi namjenjeno srce zemlje

 

31.12.2009.

Biblioteka i vatra


 Od biblioteke do vatre

 

 

Dospio sam u sopstveno ropstvo

Kao onaj idiot kome se nije ćutalo

Iako je imao sve što drugi nisu

Sada laganim korakom idem

Do biblioteke i natrag do peći

Prepoznao sam način

Na koji se nosi vatra

Pravila igre su mi jasna

Iako nema zabilježaka o njima

Pošto je većina zabrana pisana

Tamo gdje ih ne bi očekivao

Zato sam oduvijek

Iz naglo prekinutog sna

Mirisao na sveštenika i

Nejasno mucanje knjiga

Koje  se tada čulo iz moje odjeće

Bilo je najsličnije pravoslavnom pojanju

Ispod teške vojničke čizme

31.12.2009.

Kumovska sjekira

        Kumovska sjekira

 

 

Ono što ostane poslije sahrane

Biva zamotano skupa sa kostima

Loncima mladim sirom lukom

Kuvanim jajima i mladom udovicom

Natovareno popu na leđa i savjest

Sve do slijedeće kišne godine

Da bi psi imali zašta da laju


Ono što se priča poslije sahrane

Biva zamotano i oprano tri puta

Prekršteno pa posuto rakijom

A onda zakopano i zatrpano u pamćenje

Kao nesretna kumovska sjekira

I više nikad nikad pomenuto

 

31.12.2009.

O apostolima

 

     Obrezivanje

 

Rušimo svaku zabludu

Ma kako velika bila

Grickamo je poput vjeverice

Jer smo odabrani

Među čvrstim orasima

Igramo pikado sa njihovim

Okruglim i kockastim

Očima punim ironije

Pletemo paukovu mrežu

Za ribice mladice

Zamišljamo zadovoljno

Kako ni holokaust

Ne može odoljeti dobrom

Korektoru za crni dim

I krvavocrvena slova

I sve tako od vremena

Kad nam je u srcima

Gorio vatreni žbun

I sve do trenutka

Kada će Spasitelj donirati

Svoje trofejno oružje

Za prvorođene sinove

Obrezane tehnikom kalemara

Arhaičnom ali prilagođenom

Cijeloj bulumenti

Što jevrejskih

Što islamskih

Apostola

31.12.2009.

Trnovit je put

 

                       Trnovit je put

 

 

Svijet ne bi smio da te izgubi tako trnovitog

Tako đavolski razborito podešene blende i idealnih piksela

Uvijek se ubaciš između Barabasa i onoga drugog

Tako da niko i ne primjeti tvoju konjsku glavu

Na grandioznom zaslonu Vaseljene

Svojom mesijanskom tvrdoglavošću a sve zbog nas

Grdan si kantarion potrošio što ti ga Mazala Magdalena

Na opekotine trećeg stepena od Onog Žbuna

Al za ubod koplja i bodlje na čelu Izraela

Ni ona ljekovita travu ne bi našla

Svijet dakle nije smio da uradi to što uradi

Tebi Trnovitom Pomazanom Kantarionom i sl.

Posebno u teškom vremenu tranzicionog kretanja

Zdravih materijala i borbe za svaku čistoću

A naročito za dobre Mahere npr. Drvodjelje

Najpotrebnije u ovom trenutku fine obrade

Zapanjenih i Odrvenjenih Ljudi

Potrošača metalne i plastične galanterije

 

31.12.2009.

Etida za buldožer

                                   Etida za buldožer

 

 

                          Previše je to i od sitničavog Brehta

                          Brbljanja o mjesečevim ratama

                          I socijalnoj pravdi za sve

                          Sakrij se u mene brate Bertolde

                          Zaustavi dah skoči dopuži

                          Kod kuće si konačno

                          Opusti se rupo u pozorišnom podu

                          Niko te još nije pitao

                          U kome si svijetu umro

                          Važno je da ćeš rasti medju

                          Mojim delikatnim ožiljcima

                          Na daskama koje život znače

                          Ne odričući se ni kletvi ni kurvi

                          Razmisli šta sve danas galopira

                          U Manježu Tvojih Gabarita

                          Sa dva okrugla stakla na zidu

                          Ne svraćaj nikad na đubrište

                          Mrtvog kuhinjskog posuđa

                          Jer tamo caruju nježni buldožer

                          Sa vjenčanim prstenom u srcu

                          Napiši jednu malu kamenu revoluciju

                          O zemlji bez drveta Bertolde                          

                          Napiši je za mene

                          I moj buldožer

                         

15.12.2009.

Priče koje nedostaju

 

 

         Adnadin Jašarević: Kuća bez prozora, Zalihica, Sarajevo, 2007.

 

 

             Neophodno je sagraditi novi svijet, onaj koji bi mogao sadržavati mnoge

                        svijetove, koji bi mogli sadržavati sve svijetove...

 

 

                                                  Potkomandant Markos vođa zapatističke

                                                              nacionalno-oslobodilačke vojske

 

 

Svijet u kome živimo neiscrpan je melting-pot beskrajnih mogućnosti. Stvarnost koja nam se dešava, samo je jedna od beskonačnih varijanti na slici Velikog Igrača. Moguća je, pa i još vjerovatnija, zaigranost naših vlastitih sinapsi, čija se promiskuitetna priroda magično ostvaruje pod okriljem starog šizofreničnog boga Hypnosa.

    La vida es sueno, kaže španski pjesnik. I vice versa, varira na zadatu temu naš autor: San je život! U tom smislu - Pjesniku je sve dozvoljeno, pa i posumnjati u realitet priče (contradictio in adjecto) Poa, Melvila, Stokera, Šelijeve...a zatim ga nadograditi/usmjeriti u potpuno neočekivanom pravcu, principom -  šta bi bilo, kad bi bilo...?

-  Kada bi, umjesto pod morem, Mobi Dik vrebao pod ustalasanom crnicom zemljom, a ludo uporni Ahab ga i tu pronašao i priveo moru, njegovom/svome jedinom poznaniju...

-  Kada bi strašni Minotaur, umjesto metaforično podvojene mitološke zvijeri, personifikovao znanje, početak i kraj, bezvremeni entitet koji sve zna i pamti sve što se dešavalo, od Utnapištima preko Ašure Mazde, pa do dana današnjih. Onaj koji može materijalizovati Levijatana  i Behemota i pridružiti im se u trojstvu Božijih zvijeri, tih čarobnih riječi što jesu suština čovjeka, Božijeg djeteta...

    U maštovitoj lepezi književnih junaka usmjerenih prema hipotetičnim (paralelnim?) budućnostima, kojima se inače, čak i u «otkačenoj» fantastici, rijetko ide, a koje bi i sam Embrouz Birs nazvao «snovima ludog filozofa», u ovoj knjizi našli su se i Prometej i Robinzon, Poov gavran, zatim veseli duo iz La Manče, onda Herkul Poaro, vlasnik malih sivih ćelija, Frodo Begins, prstenonosac i anti- Faust (kako ga naziva autor priče)...

 Po jednoj Aristotelovoj ideji, oživljavajući tuđe poetizovano iskustvo, pjesnik priziva prošlost koja je budućnost. Jer, ako se imitativnom reprodukcijom ponovo stvaraju prauzori, slika je most koji želja postavlja između čoveka i stvarnosti. I onda nije nikakvo čudo tvrdnja, da je pjesnik – dijete koje pušta na volju svojim najdubljim i najprirodnijim težnjama, profesionalni imitator. S tim što imitacija postaje originalna kreacija.

  Posmatrajući događaje na njihovim različitim nivoima, autor, koji je u ovom slučaju «filozof sa osjećanjem za psihološko i poetsko», uočava manjkavost datih konstanti u svojoj mladalačkoj lektiri, te upućuje čitaoca na moguće/željene pravce dešavanja. Iznenađujućom fleksibilnošću imaginacije on vješto dozira reduciranje nekih detalja, izbjegavajući tako višak kazivanja, što je inače uobičajen prigovor ovom žanru. Lepršavo pripovijedanje ni u jednom trenutku ne zaprijeti zadatoj fabulativnoj supstanci. Na svima nam poznatoj matrici dragih priča iz mladosti, ostali su noseći elementi, uz čiju pomoć prepoznajemo autentični ambijent – pretekst, na koji onda biva dodat imaginativni implant. Dakle, tehnika koja bi se mogla svesti pod fantazmički konstruktivizam.

   Izuzetno kreativnom, čak elegantnom nadgradnjom već poznatih obrazaca (ukoliko se na terenu fikcije uopšte može govoriti o nekim obrascima), čitalac neosjetno biva naveden na preispitivanje književnih, društvenih, psiholoških, pa i vlastitih datosti, što ga logično odvodi na zaumne, imaginativne izlete.

      Osim već pomenute inovativnosti, uočljiv kvalitet je besprijekoran, čak elegantan pripovijedački stil, što je dosta rijetka pojava u ovoj književnoj vrsti. Jezička supstanca iz koje su priče rađene izaziva osjećaj manirizma, onog  pozitivnog, i što je najvjerovatnije, vješto planiranog efekta.

      Da bi priča bila interesantnija, očito je da ovaj autor nema problem sa onom vječnom Frojdovskom dilemom: eskapizam ili ne? On je evidentno na liniji zagovornika književne fikcije (U ovom slučaju je fikcija na fikciju) kao bjekstva od svakodnevnog sivila svijeta. Time potvrđuje Frojdovo zagovaranje književnosti na eskapističkoj osnovi, kao nužnu sublimaciju frustriranog pisca-sanjara, koji nesebično stvara sanjarije i za nas ostale.

   Svako čitanje je psihoanalitičko dekodiranje, ne samo teksta, nego kroz njega i samoga autora, a onda i sosiopolitičkog i sociofilozofskog konteksta u kome je radio ono što je radio.Po toj logici, naravno, tek pisanje jeste suštinsko dekodiranje, ali ovaj put introspektivno -ekstraspektivno, što znači sučeljavanje sa sobom (voljnim ili ne), i podvrgavanje okamina uvriježenih u simbolu i mitu, u svakoj priči ponaosob, onom hipotetičnom. I sve to uz maksimalni lux interior, i svu onu tminu i sjenu poetske duše, iz koje vrebaju čudni ishodi.

 

        -  Šta ja hoću? Ništa. Da to kažem. I da ti to primiš k znanju. Već je bilo takvih  pokušaja s moje strane, i zato znam da to nije moguće...

 

      (Ovo pismo Elze Aragonu ...Aragornu?, moglo bi biti sasvim odgovaruća poslanica A. J. čitaocu, a  istovremeno, rezignacija i pokušaj  pojašnjenja vlastitog  književnog putešestvija).

 

Fantastičke proze sabrane u «Kući bez prozora» definitivno profiliraju A. Jašarevića kao majstora fantastike i fantazmagoričnog. Talenat u ovom prilično deficitarnom žanru, autor je iskazao i kao pisac,utemeljitelj i glavni i odgovorni urednik «Prometeja», prvog bosanskog almanaha za fantastiku, kao i autor brojnih fantastičkih tabli stripa.

     Jašarevićeva pripovijedačka vizura je oštra, bez imalo fabularnog pretjerivanja i raspričanosti, te je usredsređenost pripovijedanja upravo onaj momenat na koji treba obratiti pažnju. Oneobičavanje je osobina fantastike, ali je ono ovdje postavljeno na glavu tako što je namjerno izbjegnuta, ovoj vrsti svojstvena, narativna struktura, a na račun forsiranja arhaizovane precioznosti. Književne i teorijske matrice gurnute su u drugi plan jednom, na prvi pogled, haotičnom strategijom pripovijedanja, da bi se negdje na kraju (ili nedugo poslije čitanja) hijerarhijski poredak pročitanog uspostavio sam od sebe, a razrješenje (baš kao kod A Kristi) stiglo vještim poentiranjem.

    Ono što bi se moglo zamjeriti, izvjesna je fluidnost likova koji se naziru kroz «zatamnjenu blendu», maglovito. Autor se vjerovatno oslanja na učitanost onih za koje piše, pa tako ne osjeća potrebu za bilo kakvim, pa čak i neophodnim, eksplikacijama. Na kraju, čitanje ipak završavam sa jakim osjećanjem usklađenosti i preciznog odabira priča, na prvi pogled nespojivih po bilo kojoj logici ili književno-teorijskoj praksi ( pa i fantastičkoj), u istu ravan, odnosno knjigu.

   Time sam se, mislim, primakao onoj Paskalovoj ideji o simetriji, koja se osjeća ili podrazumijeva, a o kojoj se govori samo kad je nema. Sudbine stanovnika «Kuće bez prozora» teško da se mogu se ukrstiti na bilo koji način, osim poetskom imaginacijom.    

U ovom «slučaju», to je fluidno osjećanje neizbježnosti sudbine, koje, kao lajtmotiv, provijava kroz sve radnje i misli stanovnika «Kuće», vezujući ih u zajedničkoj misiji potrage za «Zlatnim runom» , odnosno postizanju mjere/simetrije u prihvatanju neminivnog, na samim temeljima svoga bića.

 

                                     

  

BOJAN BOGDANOVIĆ- poezija aforizmi satira zenica
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

BOJAN BOGDANOVIĆ
Rođen 1951. godine u Požegi.

Satiru, prozu, poeziju i književnu kritiku objavljuje u "Našoj riječi", "Koracima","Međaju", "Povelji", "Trnu", "Artu032", "Žikišonu" "Mogućnostima", "Motrištima", "Ostenu","Bosanskoj vili", "Životu", "Mostu", "Licima", "Jutarnjim novinama", Ježu" "Oslobođenju", "Nosorogu"," "Glasu", "Politici", "Slobodnoj Dalmaciji", makedonskim "Razgledima", "Etni", "Diwanu", "Poljima", "Književnom pregledu","Ostra-gehege" iz Drezdena...
Zastupljen u enciklopedijama i antologijama.

Nagrade:

- "Slovo Gorčina", Mak Dizdar, za poetski rukopis,
- za najbolje književno djelo u Ze-Do kantonu,
- za najbolju priču lista "Naša Riječ",
- za seriju aforizama na festivalu humora i satire "Čivijada" u Šapcu...
- U izboru časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem 2009. godine
- "Pozlaćeni aforizam" u Mrkonjić-Gradu,1. 4.2010.
- 1.04.2010. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 2010. u anketi časopisa "Nosorog" proglašen najboljim satiričarem BiH,
- 2010. g. od Udruženje pisaca Srbije, Fond "Radoje Domanović", nagrada "Ekselencija satire"
- 30.03.2012. za aforizme na banjalučkoj "Smejadi"
- 10.04.2012. "Srebrni aforizam", "Najizazovniji aforizam", "Najduhovitiji epigram", u Mrkonjić gradu

Objavio je knjige poezije "Vajar u kući", "Večera sa varvarima", "O precima i kućama" i četiri knjige aforizama: "Kolaž demokratije", "Provjetravanje srca", "Bogovi i batine" i "Verbarium cvijećki".

Član je Društva pisaca BiH, beogradskog aforističarskog kruga "BAK" i urednik u časopisu "Bosanska vila".


Moji prijatelji:
Zenicablog
Književnost.org
Nosorog.rs.sr
Etna-prvi elektronski časopis
Žikišon/blog za satiru
montenegrina.net
vasiltolevski.com.mk
jez.rs/cir/jezevci
jovonikolic.webs.com/
cotric.com
scribd.com/collections/3665031/Bosanska-vila

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
60321

Powered by Blogger.ba